Govoriti o TV-serijama danas kao o novom fenomenu bilo bi zakašnjelo, a možda čak i pomalo preuzetno. S druge strane, ne primijetiti ili ignorirati njihovu sve veću važnost među narodom i promjene koje su se recentno dogodile u načinu njihove proizvodnje i recepcije  bilo bi pak odveć elitistički. Dovoljno je uočiti nove etape u razvoju interneta i televizijske proizvodnje koje su dovele do toga da u vremenskom i prostornom smislu serije nisu fiksirane uz standardni televizijski program i raspored koji će onda korespondirati s nekim zamišljenim idealtipskim rasporedom života zaposlenog čovjeka s radnim vremenom od 9 do 5. Dramske serije, dominantno američke i britanske proizvodnje, neće više ploviti nekoliko godina od trenutka svoje domaće distribucije do nacionalnih mreža na europskoj (polu)periferiji. Njihova dostupnost legalnim ili polulegalnim kanalima gotovo da je trenutna bez obzira na geografiju, a mjesto i vrijeme njihove recepcije nisu ograničeni na dio dana nakon središnje informativne emisije i na prostor dnevnog boravka. Naravno, to ne znači da žanrovski, odnosno formalno i povijesno gledano, dramske serije na koje ćemo se više usredotočiti u ovom uvodu ne tradiraju svoju trenutnu formu iz ranijih oblika poput radijskih serijala ili devetnaestostoljetnih romana objavljivanih u nastavcima, najčešće u časopisima kao primarnom mediju tȇ ranije faze tehnološkog razvoja medija. Pritom valja imati na umu da su mediji proizvodnje, kao i način recepcije, uvelike utjecali i na sam sadržaj, odnosno način izlaganja određene fabule.